Pustinjski mrav

Vrste iz roda Cataglyphis su specifične po tome što su evoluirale u pustinjskim i polupustinjskim krajevima Sahare. U takvom životnom prostoru gdje vjetar stalno raznosi zrnca pijeska mirisni tragovi su beskorisni pa se oni stoga orjentiraju pomoću sunca kako bi pronašli put do mravinjaka. Budući da žive u jako toplim krajevima, imaju duge ekstremitete te drže zadak uzdignut da bi spriječili pretjerano zagrijavanje tijela od vruće podloge. Neke vrste mogu izdržati temperature i do 50°C. Iako dobro prilagođeni za pustinjske uvijete, vrste unutar roda Cataglyphis ne mogu boraviti duže od nekoliko minuta na vrućem Saharskom pijesku stoga dok tragaju za hranom, najčešće uginulim kukcima, uvijek trebaju znati gdje im je mravinjak kako bi se mogli brzo vratiti. Kako to znaju? Dok hodaju u potrazi za hranom svaki puta kada promjene smjer kretanja okrenu se oko svoje osi i upamte položaj sunca te nakon pronalaska plijena izračunaju najkraći put do mravinjaka što je, dakako, ravna linija. Da bi stvar bila još nevjerojatnija, ti mravi moraju uzeti u obzir i rotaciju Zemlje jer promašaj mravinjaka od nekoliko desetaka centimetara može biti koban. Oni su jedna od malobrojnih vrsta koji preživljavaju dnevne temperature u pustinji te su stoga dobili laskavu titulu pustinjskih mrava.

Kod nas se pojavlju dvije vrste iz roda Cataglyphis, a to su C. aenescens (Nylander, 1849) i C. nodus (Brullé, 1832). Na Hvaru smo pronašli C. nodus. Ta vrsta naseljava suha kamenita staništa jugozapadne Europe, Turske, Iraka, Irana i Kavkaza. Pronalaskom ove vrste potvrdili smo nalaz iz 1887. u kojem je posljednji put zabilježena na Hvaru kraj Brusja. Tokom sedam dana BIUS-ovg terena pronašli smo dva mravinjaka. Jedan na putu iz Dola prema vrhu Sv. Nikola uz rub makadama, a drugi u procjepu u betonu na putu s vrha Sv. Nikola prema Svirču.

Uz vrstu Cataglyphis nodus na Hvaru smo, uz pomoć biospeleološke sekcije, pronašli mrave na jednom vrlo nespecifičnom mjestu, na dnu špilje. Iako mravi grade mravinjake pod zemljom rijetko ih se može naći u špiljama. Stoga postoji velika vjerojatnost da su ovi mravi nova vrsta za Hvar ili čak za Hrvatsku.

Toliko od mene, pozdrav sa (ne baš) sunčanog Hvara.

Skupština!

Jelena uspostavlja videokonferenciju s predsjednicom

Održali smo godišnju skupštinu, i došlo je vrijeme promjena u HMD-u… Kao što mnogi od vas znaju, naša dosadašnja dopredsjednica Jelena, povedena Ješkinim primjerom, uskoro emigrira preko bare. Tako su naši prijatelji Amerikanci, u dva vješta zamaha sabljom, troglavoj zvijeri HMD-a odrubili dvije najiskusnije i najsposobnije glave. Hvala, Ameri. S druge strane, otkako nam je svima svijest premještena u svjetlucavi strujni oblak koji nazivamo “Inter-net”, odljev mozgova više nije što je nekad bio! Metaforički rečeno, našoj mitskoj zvijeri srce još uvijek kuca, snažnije no ikad, i tamo gdje odrubiš jednu glavu časom niknu dvije nove. Novi, transatlantski Upravni odbor HMD-a sad broji pet glava: Ješka i Jelena su članice, Lejla je nova tajnica, Matija novi dopredsjednik a ja (Zec) novi predsjednik. Osim smjene vlasti i odgovarajuće izmjene statuta udruge, Jelena nam je podnijela izvještaj o aktivnostima HMD-a u protekloj godini, raspravljali smo o (brojnim, fantastičnim) planovima za budućnost i, naravno, družili se uz jelo i piće do krupnih večernjih sati.

Tajnica priprema hranu

Novi Upravni odbor se obvezao, kao i dosadašnji, posvetiti svoje vrijeme i snagu  istraživanju mrava i promicanju mirmekologije, te održati (ako ne i nadmašiti!) razinu administrativne izvrsnosti koja odlikuje HMD od njegovog osnutka.

Ali glavna snaga HMD-a su njegovi motivirani i talentirani (da ne kažem fanatični i genijalni) članovi–i presretni smo kakav smo tim okupili. Hvala svima koji su došli sastančiti i družiti se s nama. Učinili ste jednu peteroglavu zvijer jako ponosnom.

Proformica!!!

Svi naši vjerni čitatelji zasigurno se sjećaju kako smo na Zrmanji u svibnju pronašli novi ROD za Hrvatsku! A onda smo prečešljali tu istu livadu i u rujnu, te pronašli čitave kolonije!!! O tako značajnom pronalasku obavijestili smo mirmekologe diljem svijeta, pa je već mjesec dana nakon pronalaska Proformica uvrštena na kartu globalne raspodjele rodova mrava:

http://www.antmacroecology.org/ant_genera/Proformica.html

Međutim, kada smo pokušali odrediti vrstu, shvatili smo da je to s ključevima koje posjedujemo potpuno nemoguće. Zbog toga smo se obratili iskusnijim mirmekolozima koji su se već susretali s tim rodom. Na kraju duge potrage stupili smo u kontakt sa španjolskim mirmekologom i  dr. Alberto Tinaut za sada smatra da je riječ o vrsti P. nitida, ali usporedba uzoraka je još uvijek u tijeku. Hvala mu na trudu!

Obzirom da je pronalazak novog roda zaintrigirao i mirmekologe preko bare naše Proformica-e su dobile ekskluzivni photo session kod profesionalnih mravo-fotografa u Kaliforniji. Više slika je dakako na antweb.org pa zavirite i  sami procijenite koliko je zgodna.

Godina u mravima: prisjećanja

Kako to i priliči kraju jedne godine, a i ovom hladnom godišnjem dobu kad se nema pametnijeg posla, prisjetit ćemo se malo što se sve odvijalo u našoj maloj zajednici mrava. Remiscencije su korisne: podsjetit ćemo nase fanove što se sve događalo i koliko smo marljivi bili, a sebe motivirati na nove pothvate u novog godini.

Počnimo od kraja: sekcija za mrave ima nove novcate Voditelje. Prvo je na ljeto Jelena diplomirala i palicu (ovaj, puvu) dodjelila Matiji. Onda je Zec, iz zavisti na  bezbrižnom životu koji je primjetio da Jelena sad vodi, svoju palicu prenio – Borisu. Matija i Boris se, po mom stručnom sudu, čine kao dobar deal. Matija je sistematičan i temeljit-što je već urodilo plodom: njegovi  letci za sastanak doveli su nam mnoge mlade članove (uz Zečev umjetnički izražaj). Boris se s druge strane potrudio oko zabave za sastanak u Biusu- uz njegov entuzijazam navodno nitko od novih clanova nije skužio kako je determinacija mrava težak posao.  Ivan možda nije voditelj, ali svi ga znamo kao Matijinu desnu ruku, a čujem da se potrudio oko radionica za klince koje su organizirane ove jeseni, i da je održan davno isčekivani Journal Club (a mozda nam sredi i članak o mravima u Mens Healthu?). Uglavnom, sekcija nam je u sigurnim rukama, i ne sumnjam u njezinu svjetlu budućnost.

Što se terena tiče, bili smo na velikom terenu na Zrmanji, u petom i devetom mjesecu, čiji je najinteresantniji ishod za sada pronalazak novog roda za Hrvatsku: Proformica. Dio uzoraka poslan je i Brian Fisheru u Californiju, gdje će biti korišteni za projekt Ant Tree of Life. Prilično smo vremena proveli za lupom- završena je determinacija Nove Gvineje, cretova, Kornata. Kao rezultat toga napisan je izvještaj za Kornatski Zbornik, Jelenin diplomski, i izradjen je plakat za konferenciju socijalnih kukaca u Danskoj u Kopenhagenu- gdje je Jelena predstavila svoj rad. Na nasipu na Knežiji naletili smo i na mrava robovlasnika, a ja (Ješka) sam dobila doktorat na mravima u Americi, i otputovala u daleku zemlju. Nismo zaboravili ni na promociju– uz organizaciju Ivana, Matije i Borisa imali smo štand sa promotivnim materijalima na Danu Planete Zemlje na Cvjetnom i u Zoološkom. Što se pikanterija iz blogerskog svijeta tiče: bili smo uvršteni u blog filogeniju i Roberto Keller je napisao cijeli cjelcati post o nama.

Desilo se još puno stvari o kojima je teško nešto konkretno reći, a podjednako su važne. Naime, uz sav konkretan posao koji smo napravili, svakog sakupljenog i determiniranog mrava, svaku excel tablicu- smo se i dobro zabavili. Da li je do jake kave iz nase kafetijere, Hoch i njezine opskrbe mangom, Jeleninog skvičanja i Zečevog sarkazma, činjenice da smo elitni mirmekolozi, ili zbog toga što nam je nova uzdanica sa zadnjeg terena prava pravcata Imočanka- nikada nam nije bilo dosadno.

Novogodišnje želje za HMD? Prepuštam vama, u komentarima…

Novosti iz mravljeg svijeta

Zdravi bili svi naši dragi čitatelji!

Ovog puta imam za vas čak 3 nove vijesti. Sve su se dogodile u petak 5.11. Dakle, krenimo redom.

Prvo, u 14 sati u knjižnici ‘Savski Gaj’, Ivan i ja (Matija) održali smo drugo predavanje/radionicu o mravima za osnovnoškolsku djecu (4. razred). Bilo je i više nego uspješno. Ivan je sve ispredavao kao spada, bez zastajkivanja i filozofiranja, glinamol radionica je završila bez žrtve, a kviz je također prošao bez incidenata (osim što smo imali malih problema sa timskim radom pa je učiteljica vikala). Nakon svega smo još i dobili poklone od knjižnice, bilježnice obljepljene lakiranim lišćem. Good job Ivane i Matija!

Drugo, navečer u 18 sati održan je dugo očekivani sastanak sekcije za nove (i stare) članove. Došlo je čak 12 novih ljudi! Rekordan broj do sada, što dokazuje da se trud sa letcima isplatio:) Na sastanku smo pričali malo o mravima, a više o sadašnjem radu sekcije te o budućim planovima iste. Atmosfera je bila ugodna pa smo se svi fino opušteno družili i pričali. Highlight sastanka je bio kada nas je Vedran pohvalio da smo super sekcija i rekao je brucošima da s nama mogu puno naučiti i da smo jako zabavni likovi. Hvala Vedrane! Sve u svemu, vrlo uspješan prvi sastanak.

Treče, nakon što su u Biusu poslije sastanka ostali samo stari članovi, dogodilo se nešto iznenadno, naime, Zec je predao svoje vodstvo Borisu! (kasnije se ispostavilo da se to već duže vrijeme dogovaralo). Tako da smo sada voditelji Boris i ja. Kako stvari sada stoje, biti će ovo vrlo aktivna i, nadam se, plodna akademska godina za mirmekološku sekciju!

Zrmanja: Part Two

I tako prođe jesenski dio velikog terena na Zrmanji. Što da kažem? Tjedan dana smo se vozili i hodali (većinom vozili) uokolo kroz lijepu prirodu, postavljali zamke, ‘rješavali’ kvadrate i hvatali mrave na masne mamce od ‘malog putrića’ i maslaca od kikirikija. Raspravljali smo o lucidnim snovima, o gegama , dugim gaćama, podgaćama, hulahopkama i štramplama, o Men’s Healthu i Pavlišu, o debeloj djeci i neobičnim žlicama, o misterioznoj živini koja kopa rupe kraj mravinjačkih humaka, o djeci kukuruza koja slanim kokicama ubijaju svoje žrtve, o ukletim naušnicama koje te tjaraju da padaš na nos svako malo, o afričkom bogu neba koji nam je omogućio lijepo vrijeme svih sedam dana, o velikm okladama između prijetelja gdje se gube/dobivaju milijuni kuna, o sličnosti totalno drugačijih glumaca (usko vezano uz prijašnju temu), o opaskama koje život znače, o važnosti kave i manga u sekciji, o tome kako je mini štihača najbolji alat za kopanje rupa za zamke… Mogao bih nabrajati u nedogled, ali kome bi se to dalo čitati? Uostalom, iz svega nabrojanog sasvim je jasno da je teren bio vrlo zabavan i uspješan. Za kraj ću još samo reći kako smo se vratili na moezofilnu Proformica livadu gdje smo 4 sata gmizali po tlu pokušavajući pronaći barem jednu jedinku tog zagonetnog mrava. Naša duga i mukotrpna potraga završila je nadnaravno, naime, nismo samo pronašli punu šaku radilica nego smo uspjeli iskopati i dvije matice! Taj dan je bio najveći dan u povijesti HMD-a i sekcije za mrave (mislim da ni malo ne pretjerujem)! Još jednom bih čestitao svima (Ivan, Zec, Mila, Jelena i Lejla) na sjajno obavljenom poslu i zahvalio na ugodnom društvu.

Dojmovi s kongresa – IUSSI 2010

Kopenhagen iz ptičje perspektive.

Za detalje vas definitivno upućujem na službenu stranicu, pa bacite oko na program i abstracte. Ukoliko vas neka od tema zaintrigira možemo joj se detaljno posvetiti na nekom od sljedećih sastanaka.

Ukratko ću vam pokušati prenjeti svoje dojmove. Više od 700 sudionika u 5 dana intenzivnog programa kongresa. Mogu govoriti za sebe – bilo je super naporno. Ali ujedno i vrlo poučno. Kako se radilo o socijalnim kukcima osim o mravima bilo je dosta predavanja o pčelama, termitima nešto manje o bumbarima, osama i jedno super predavanje o golokrtičastim štakorima (to je navodno službeno hrvatsko ime, vjerojatno su vam poznatiji pod imenom naked mole rats). Predavanje, za predavanjem za predavanjem… zaprepastilo me je čime se sve ljudi bave. Dakle osim uobičajenih stvari vezanih uz mrave kao što su ekologija, ponašanje, morfologija, filogenija… čula sam štošta o simbiontskim bakterijama kod mrava i to o istraživanjima koja su tek započela. Zatim o simbiozama mrava s biljakama, gljivama i ostalim kukcima. Zanimljiva su bila predavanja o kemiji mrava🙂 kutikularnim ugljikovodicima i feromonima. Možda su najkul istraživanje imali ljudi koji se bave mravima kao kompleksnim sustavima. I onda ili oboje Temnothoraxe poput ovih na slici

Temnothorax (www.alexanderwild.com)

ili im na mezosomu nalijepe čip. Maaaaaaali čipić. I onda snimaju mravinjak i kompjuterski obrađuju podatke. Skužili su da im možda više od samog kretanja mrava govori zaustavljanje. Zaustavljanje na koje nitko inače nije obraćao pažnju, ali zapravo daje naslutiti koje su navike pojedinih mrava u koloniji i njihove preferencije.  Ok, najkul ako zanemarimo sekvenciranje genoma.😛
Upoznala sam prekrasne ljude spremne ponuditi pomoć, dati korisne savjete i spremne na šalu.. i to iz svih djelova svijeta. Dobar glas o HMD-u se širi i dalje, a dobili smo i ambasadore dobre volje koji nas promoviraju. Jedan od njih je Roberto Keller koji je HMD- u posvetio čitav post na svom blogu. Hvala Roberto! Saznala sam i za još jedno mirmekološko drušvo u svijetu, naime upoznala sam Masashi Yoshimura. Yoshi je član Japanskog mirmekološkog društva. Samo oni nemaju kul bedževe i naljepnice kao mi. E da, u slučaju da vas zanima kako je prošao poster – SUPER!!!! Ljudi koji se bave ekologijom bili su jako zainteresirani za mrave na cretovima u Hrvatskoj. Neki su se čak i sami bavili istom temom u svojim domovinama, tako da je bilo zanimljivo izmjeniti iskustva sa starijim kolegama. Ne znam koliko je vidljivo sa slike ali barem možete procijeniti vizualni dojam.

Poster i ja. Ja i poster.