Nevjerojatno je kako na suhom, užarenom pijesku naprosto vrvi životom. Gdje god se okreneš sve puno mrava i mravinjaka različitih vrsta, najčešće rodova Myrmecocystus, Aphaenogaster, Pheidole…

Cilj terenskog rada u pustinji, osim potpunog pustošenja mirmekofaune, bio je iskopati repelete (radnice koje skladište nektar) iz mravinjaka, a za to se pobrinuo Walter Tschinkel, mirmekolog koji je u svom životu iskopao najviše mravinjaka na svijetu.
I tako dok smo mi šetkali po pustinji, skupljali mrave i pomno vodili bilješke prilikom sakupljanja Walter je kopao i kopao…iiiii….. imali smo sreće, nije bilo dublje od 1.5 m.

Potpuno je fascinantno koliko je neprirodno veliki zadak (gaster) u odnosu na tijelo mrava, a ona je nesposobna za bilo što drugo osim držanja za strop komorice dok ju radnice pune finim slatkim nektarom. Da, nažalost ubili smo ih. Bolje reći mučili zabadajući svoje prste u njihovu slatku g….. zalihu. Tamnije radnice skladište sok sladak poput meda i identičnog okusa, a ove predivne jedinke žuto-zlaćane boje su bile gorko-trpke i ne baš ukusne.


Možda vam se ne sviđa pomisao na pijesak/prašinu, vrućinu, UV zračenje, suhi zrak… ali barem jednom u životu morate posjetiti pustinju poslije kiše. Takav miris nikada nisam doživjela a možda više ni neću. Naprosto neopisivo, mješavina eteričnih ulja, minerala, soli…
aaaaah…. the smell






Jelena Bujan, naša dragocjena dopredsjednica, jutros u 8:25 poletjela je na svoje veliko mirmekološko putovanje: na Ant Course 2009, koji se održava u Arizoni. Tamo će imati priliku slušati o sistematici, filogeniji i ekologiji mrava, naučiti razne nove metode, i sve to u društvu 10-tak svjetski poznatih stručnjaka iz toga područja, i 30 drugih studenata iz država diljem svijeta. Tečaj traje deset dana, i Jelena se osim sa ogromnim znanjem treba vratiti i sa ponešto ljepila- za prepariranje mrava, jer nam ga ponestaje.




